07. 09. 2011.

Yoga and PTSD (eng. )

Anu Bhagvati


After leaving the Marine Corps in 2004, I was emotionally wounded and physically broken from multiple injuries. Diagnosed with post-traumatic stress disorder and depression, I didn't think I had anything left in me. Practicing and teaching yoga to veterans helped save my life.
After fighting conventional pill-popping treatments, I felt that I had nothing to lose by trying things my own way. When I hit rock bottom, I threw myself into a yoga teacher training program. I had not imagined that my combination of injuries, emotional pain and hardheadedness would be such a challenge. Yoga taught me many new things about myself. It turned out that in order to move beyond my pain, I had to change old habits that had been deeply ingrained by military service.
Multiple knee and shoulder injuries meant I simply could not do things normal people could. I could no longer muscle my way forward, come hell or high water, because my body simply wouldn't allow it. In being denied the physical control I had been so used to as a Marine, other softer sides of me exposed themselves. The vulnerable parts that the Marine Corps did its best to squeeze out of me were the parts I least wanted to explore -- the parts that were preventing me from healing.
I remember sitting bolt upright and storming out of a class while doing a guided relaxation insavasana, the restful pose that normally ends a traditional yoga class. My mind simply could not tolerate lying down and being still. It felt like someone was suffocating me, while anxiety, fear and chaos swirled around in my head. On another day, my back pain was so excruciating that I could not sit up. I had to learn to meditate lying down.
Being forced to let go of the Marine way of doing things was a humbling experience, and one that I fought every step of the way. Before yoga, sitting still or enjoying a quiet moment was my idea of torture. Physical movement was my way of processing stress. As a Marine, if I saw a mountain, I had to run to the top. Objects were meant to be lifted, and open space was meant to be conquered, and fast.

Now, yoga can literally make me feel blissful. I smile more, I allow myself to have fun, and I walk taller. Three years ago, I started teaching yoga to veterans. I started a 
free yoga class for veteransbecause I wanted to reconnect on healthier terms with a community I felt like I'd been torn away from. I wanted to give back and help others with the alienating and painful process of recovering from experiences no one at home could understand.
2011-09-04-yogagroupphoto.jpg

It's a special class. There is no pretense or attempt to impress. You'll find raggedy sweatpants, old t-shirts, and the occasional high and tight haircut. There's a sense of solidarity and level of comfort and familiarity in the room.
Some of my most endearing students are the ones who have faced mind-blowing challenges from military service; some have faced near death in war; some have lost limbs; many have lost friends overseas or spouses back home; some are recovering from substance abuse; some were traumatized under Don't Ask, Don't Tell.
Regular students introduce themselves to newcomers and help them set up their mats and props. Many students end up chatting after class -- about VA appointments, new discoveries they've made about treating a variety of health conditions, the challenges of school, employment, or family tragedies.
Despite this feeling of community, the class is distinctly non-military. I don't encourage competition, even with oneself. In fact, it's precisely because veterans have learned to fight so hard against everything that I try to encourage an environment where veterans can allow themselves not to fight so hard against themselves.
Many students are surprised to find that muscling into poses does not, in fact, make the poses any easier to do. Balancing poses are the most surprising for many newcomers. The hard work of adjusting an attitude towards a physical posture, or easing one's body into it, instead of forcing, can lead to small epiphanies.
Learning yoga as a trauma survivor is often times especially grueling. Yoga can cause those emotions and memories we bury and control in order to survive to resurface. One returning Iraq veteran quietly asked me after class why his emotions were rising up while he was doing a restorative pose that allows the chest and hips to relax. Many other students are challenged by poses in which their bodies are particularly vulnerable, especially in a group setting. During a guided deep relaxation, another veteran simply could not relax because the sound of the ceiling fan reminded him of the helicopters that had rescued him after a firefight in Vietnam.
For veterans who simply long for a moment's peace of mind, the less physical aspects of yoga can be a saving grace. In class, we combine physical poses with a combination of breathing techniques and meditation. This way, veterans can begin to get some relief from the practice of quieting their thoughts and deepening their breath, even if they can't yet find their way comfortably around some of the physical poses.
Finding calm in the midst of mental chaos -- experiencing peace of mind without fighting and forcing one's will upon a situation -- was and still is my biggest challenge, and ultimately it has helped me with my teaching.
My favorite part of the week is the feeling I get at the end of teaching a class of veterans, when I watch students leave the classroom looking rested, hopeful and 10 years younger.

28. 07. 2011.

Blago Yoga studia Dobrinja




Za čitati:
Yoga i meditacija:














http://www.4shared.com/document/Ay5oR9Ey/Teachings_of_ramakrishna.htm

http://www.4shared.com/dir/14953724/75ddf554/meditacija.html


Ayurveda i zdravlje:



http://www.4shared.com/document/Aj83zjGu/AJURVEDA___R_E_Svoboda.htm


http://www.4shared.com/document/huep8kzU/Simple_Formulations_for_Primar.htm

http://www.multiupload.com/BDAIVJHO74


http://search.4shared.com/q/1/Malahov




Muzika za opuštanje:


http://search.4shared.com/q/1/relax%20music








Vege kuhanje-blogovi:







Duhovna inspiracija





Mahavatar Babaji Maharaj je vječan i vječno mlad, bezvremen, a prema navodima Swamija Pranabanande,  krajem 19. vijeka bio je 500 godina star. Ponekad je bezobličan, dok se neki drugi put pojavljuje pred svojim učenicima u bilo kojem obliku. Yogananda navodi da nitko ne zna Babajijevu dob, porodicu, mjesto rođenja. Umotan u otajstvo izmiče preciznim detaljima.
On je praiskonski, bezvremeni i besmrtni.On je vrhovni i neusporediv među svim svecima i mudracima.
 
Babaji Maharaja ostaje zadubljen u dubokoj meditaciji u gustim šumama, pećinama i snijegom pokrivenim vrhovima Himalaja, u isto vrijeme budnim pogledom motri na ozbiljne tragaoce na stazama Vječnosti. Njegova božanska igra, čudesan izgled i nestanak, kao što je pripovijeda svojim učenicima Lahiri Mahasaya, Svami Pranavananda, Svami Shriyukteshwar, Hamsa Swami Kevalananda. Paramahamsa Yogananda, i Paramahamsa Hariharananda je njegov jedinstven način vođenja učenika na putu prema božanskom brzom oslobođenju.



Paramahansa Yogananda (1893-1952) je jedan od vrhunskih duhovnih Učitelja modernog doba.

Autor bestselera duhovne klasike“ Autobiografija jednog yogija“,dragi Učitelj došao je u Ameriku 1920 iz rodne Indije i bio je prvi veliki majstor yoge koji je došao živjeti i podučavati yogu i duhovnost na Zapadu preko 30 godina. On je priznat  kao otac yoge na Zapadu.

„Pravi temelj religije nije vjera, nego intuitivno iskustvo. Intuicija je moć duše da spozna Boga. Da biste znali što je religija zapravo se mora spoznati Boga.“

     -Paramhansa Yogananda -Suština samorealizacije

Trajan doprinos koji donosi Yogananda na Zapad je nesektaški, univerzalni duhovni put samoostvarenja.

Yogananda je dao ovu definiciju pojma Samorealizacija:
       Samoostvarenju je znanje u svim dijelovima tijela, uma i duše koje su sada u posjedu kraljevstva Božjeg;  ne morate moliti da dođe do vas;  Božje sveprisutvo je vaše sveprisutnostvo; što trebate učiniti je poboljšati svoj znanje;




Swami Sivananda Saraswati (1887- 1963) bio je duhovni Učitelj i zagovornik yoge i Vedante. Sivananda je rođen u okrugu Tirunelveli Tamil Nadu. Studirao je medicinu i služio u Malaya-i kao liječnik nekoliko godina prije uzimanja Sanjasa Dikshe.Većinu svoga života  kasnije je proveo u Rishikesh-u.

On je osnivač Društvo božanskog života (1936), i autor više od 200 knjiga o yogi, vedanta filozifiji i niz drugih predmeta njegovo istraživanja. On je osnovao Sivananda Ashram, na obali Gange u Shivanandanagaru, 3 km od Rishikesha.




Yoga relax


Imam konačno pravo da se opustim!


Zapravo, trebalo bi biti moguće za sve nas da živimo u stanju fizičkog i mentalnog opuštanja - to je naše prirodno stanje i prirođeno pravo, ako hoćete. No, većina ljudi je izgubila iz vida ovu činjenicu. Kompleksni zahtjevi ovog užurbano doba i  svakodnevna borba su razlozi zašto se danas tako mnogo ljudi nalazi u konstantnom stanju stresa. Oni su fizički i psihički napeti većinu vremena –pa  često čak i dok spavaju.
Gubitak energije kroz napetosti.

Nepotrebne napetosti ne samo dovodi do neugodnosti,nego i troši svu našu vitalnu energiju. To je opet uzrok abnormalnih umora i bolesti. Migrena, napetost u  vratu ili bol u zglobovima mogu biti posjedice stresa. Bez pravilnog opuštanja, tijelo i um su preopterećeni i zatrovani, te tako ne mogu ni funkcionirati ispravno.

Konačno se opustimo!Duboki udah i izdah....


Tijelo i um moguće je opustiti yogijskim tehnikama yoga nidre, tzv. yogijskog sna koji predstavlja jedno dublje stanje relaksacije. Samo 20 min. ovakvog relaksa obezbjedjuje tijelu energiju kao 2 h kvalitetnog sna. To je prirodni način da se opustimo, a pravilno opuštanje je od vitalne važnosti. Savršeno yoga opuštanje sastoji se od tri dijela: fizički, mentalno i duhovno opuštanje. Kada  svladamo umijećem pravilnog opuštanja, imamo ključ za zdravlje, vitalnost i unutarnji mir.




Pranayama

Kisik
   Dugo se smatralo da je jedan od glavnih uzroka nastanka tumora nedostatak kisika. Već davne 1947. jedna je njemačka studija pokazala da kad se iz zdrave stanice ukloni kisik, ona se može pretvoriti u stanicu raka. Slično je istraživanje provedeno i za bolesti srca. Pokazalo je da je nedostatak kisika glavni uzrok bolesti srca, kapi i raka. Pokusi na sveučilištu Baylor u SAD-u pokazali su da se bolest arterija u majmuna povlači ubrizga li se u bolesne arterije kisik. Kisik je prijeko potreban za naše zdravlje te se stoga svaki napor da povećamo dotok kisika u tijelo, a osobito u mozak, mnogostruko isplati. Jogiji već tisućama godina znaju da je adekvatna opskrba mozga kisikom iznimno važna. Razvili su i usavršili različite tehnike disanja. Takve vježbe disanja osobito su važne za osobe koje se bave sjedilačkim poslovima i većinu dana provode u uredu. Njihov mozak vapi za kisikom, a tijelo dobiva samo najnužniju količinu. Takve su osobe umorne, živčane i razdražljive i nisu veoma produktivne. Usto noću loše spavaju tako da loše započinju novi dan te se ciklus nastavlja. Ovakva situacija također narušava imunološki sustav zbog čega lako podliježu prehladama, gripi i alergijama.

Disanje
  Disanje je jedini način da snabdijemo tijelo i sve njegove organe i ćelije kisikom koji je ključan za preživljavanje, te je takodjer jedan od načina da se riješimo otpadnih tvari i toksina iz tijela. Medjutim, jako je mali broj ljudi koji znaju pravilno da dišu, a dišemo automatski praktično čitav naš život. Drevni jogiji primijetili su da je disanje jedina tjelesna funkcija koja je ujedno i hotimična i nehotična. Otkrili su da s pomoću kontrole disanja uspijevaju kontrolirati ostale tjelesne funkcije. Jogiji su pokazali da kontrolirajući disanje mogu upravljati drugim tjelesnim procesima koji su do tada smatrani nehotičnima. To se načelo može lako demonstrirati promatramo li disanje nervozne osobe. Tada disanje postaje plitko, neravnomjerno i ubrzano te se ubrzava i srčani ritam. Ako osoba svjesno uspori, uravnoteži i produbi disanje, smirit će se i srčani će se ritam usporiti. 



Pravilno yogijsko disanje i pranayama



  Pravilno jogijsko disanje i pranayama        


   Pravilno disanje yogiji smatraju jednom od snovnih preduslova za zdravlje, te se smatra da smatra dah povezuje tijelo i um. Potpuno jogijsko disanje bi povezivalo sva tri poznata načina disanja: trbušno, grudno i klavikularo. Pranajama je sanskrtska riječ i znači svjesno disanje ili upravljanje dahom. Prana znači dah, energiju i život tj. "ono što je stalno prisutno posvuda" ili „pra“ primordijalna, a ,,ana", je hrana. Ayama (Ajama) znači širenje, protezanje ili dužinu i predstavlja aktivni dio pranajame. Njezino je značenje: kontrolirati vitalnu energiju Prana označava primordijalnu hranu koja hrani cijeli svemir i održava ga na životu. Vježbe asane nas pripremaju za pranajamu, a pranajama nas priprema za meditaciju. Tijekom vježbanja pranajame nije nužno sjediti u lotos položaju, jedino je važno da su leđa uspravna. Treba sjesti na podlogu i disati kroz nos, a samo disanje kroz nos ima funkciju filtriranja, zagrijavanja i vlaženja zraka koji ulazi u pluća. Disanje kroz usta treba izbjegavati, jer zbog udisanja hladnog zraka koji ulazi direktno u pluća može doći do prehlade i upale grla. U asanama koristimo disanje kako bi istezali tijelo, a u pranajami zauzmemo udoban položaj i zaboravimo na tijelo. Pranajamu je najbolje vježbati ujutro prije doručka ili 4 do 5 sati nakon jela.

Pranajamom se kontrolira prana, a glavni izvor prane je dah. Uz pomoć pranajame disanje se može produživati, ubrzavati i usporavati, a biti svjestan disanja osnova je pranajame.
Učinkovitost pranajame ne mjeri se povećavanjem respiracijskog kapaciteta, nego osjećajem smirenosti i jasnoće koji proizilaze iz te prakse.

Prana

Prana je vitalna energija  tijela koja nas pokreće, kojom mislimo , govorimo,koja zapravo obavlja sve funkcije tijela. Kada nestane prane-nema ni života. Pranu unosimo u tijelo pravilnim disanjem i hranom. Zato je iznimno važano u kakvom prostoru živimo i kakvu hranu jedemo.
Kontrolom prane možemo steći kontrolu nad umom. Mnoge bolesti mogu biti u korijenu otklonjene jednostavnim reguliranjem prane:  Akupunktura, reiki, Shiatsu, mentalno iscjeljivanje, liječenje na daljinu, liječenje dodirom i sl. su primjeri svjesne kontrole prane u cilju iscjeljenja.

     

 


Asane


 

Naše fizičko tijelo je stvoreno za kretanje i vježbe. Medjutim, naš svakodnevni  način života nam ne pruža više prirodno i dovoljno pokretanje svih mišića i zglobova i kao posljedica toga., s vremenom, počinjemo da  patimo od raznih bolesti.

Što smo mlađi tijelo je fleksibilnije, a onda godinama postajemo krući i bolnije nam je praviti bilo kakve pokrete. Nepokrenost znači bolest i smrt. Disciplinirano vježbajući yogu sa vremenom postajemo gipkiji, a samim tim i zdraviji.A znamo jako dobro da „sve bez zdravlja je Ništa!“
Na sanskritu se yoga položaji nazivaju Asane-  što znači udoban položaj u kome se može ostati duže vremena.Tek tada asana može da djeluje.. Asane su jedan od osam udova yoge, a mi na Zapadu najčešće pod yogom podrazumevamo upravo telesne kretnje i položaje.


Asane prepoznajemo i pamtimo po njihovim imenima. Neke su dobile imena po životinjama, kao recimo kobra, riba, lav ili zec. Neki asane su dobili imena po izgledu položaja tela, kao trougao, planina ili drvo. Treće su dobile ime po čuvenim yogijima kao recimo Kašjapasana ili Matsjasana. 

 Pravilno vježbanje mora biti ugodno, a praktikovanje asana blagotvorno na tijelo, um i duhovni život. Za yogu tijelo je kao vozilo za dušu na putu prema savršenstvu, a yogijsko fizičke vježbe su osmišljene da razvijaju ne samo tijelo, več također pružaju mogućnosti za  proširenjem mentalnih i duhovnih sposobnosti.



Postoje grupe asana koje imaju posebno djelovanje  na pojedine dijelove tijela ili organe kao npr. na grlo i štitnjaču, zatim one koje djeluju na mozak i glavu, na zdjelicu, trbuh, noge i ruke itd. Ukoliko imamo neki problem mozemo se više fokusirati na ove određene asane i problem vremenom moze postati minoran, ako već ne i sasvim nestati.

Yoga asane se fokusiraju prije svega na zdravlje kralježnice, a onda jačaju mišiće cijelog tijela, učvršćuju zglobove, poboljšavaju cirkulaciju cijelog tijela, utiču na unutranje organe i endrokrini sistem, djeluju stabilizirajuće na um,uravnotežuju psihu,daju snagu i unutranju i vanjsku stabilnost.

Povijest yoge


Yoga je umirenje obrtaja svijesti, opisuje mudrac Patanjali u svojem tekstu yoga-sutri, koji je postao temeljem discipline yoge. Premda Patanjalijev tekst potječe vjerojatno iz 2. st. pr. Kr.- 2.st. , nije moguće sa sigurnošću reći koliko je staro učenje i praksa yoge.


Neki smatraju da se yoga prakticirala još u drevnoj indsko-dolinskoj civilizaciji koja je cvjetala u 2. tisućljeću pr. Kr., a od koje su nam preostali ostaci gradova kao što su Mohenjo-Daro i Harrapa. Tu pretpostavku temelje na pečatnjaku koji prikazuje čovjeka u sjedećem položaju, nalik yogiju u meditaciji. Nažalost, taj je veoma krhki dokaz za sada jedino svjedočanstvo o nekoj vrsti yogiske prakse u toj civilizaciji. To se razdoblje može nazvati pretpovijesnim razdobljem yoge.
Vedska civilizacija, koja se širi na područje indijskog potkontinenta nakon raspada indsko-dolinske civilizacije s kraja 2. tisučljeća pa sve do Buddhinog doba 6. stoljeća pr. Kr., ostavila nam je mnoštvo raznolikih tekstova i svjetonazora od kojih su neki preoblikovani i uklopljeni u novonastali hinduistički svjetonazor, a neki prepušteni zaboravu ili indološkom proučavanju.
U mlađem sloju tekstova, Upanišadima, nalaze se klice onoga što možemo polako nazvati svjetonazorom yoge. Mudraci potajno savjetuju svoje učenike neka obave unutrašnju žrtvu, neka svjetovna iskustva podrede doživljaju atmana i urone se na taj način u sveprisutni brahman. Tekstovi s klicom onoga što će kasnije prerasti u stablo yoge, a oblikovani su unutar vedskoga kanona, možemo reći da pripadaju u vedsko razdoblje yoge.
Iako stoji izvan kanona klasične yoge, Buddhin nauk također, nastao na tragu duhovnih kretanja na indijskom potkontinentu i šire, predstavlja značajan iskorak prema širokom prihvaćanju puta koncentracije, unutrašnjeg mira i postignuća Nirvane. Njegove su metode zasigurno imale mnogo utjecaja i na uspostavljivanje načela i prakse yoge, kakvu je opisao Patanjali. 



Međutim, Yoga kao svjetonazor koji se doista promeće u disciplinu sa očuvanim kanonom predaje počinje s Patanjalijevom yoga-sutrom , negdje s kraja 1. tisučljeća pr.Kr. Iz toga razdoblja potječu i veliki epovi Mahabharata i Ramayana koji također u određenim tekstualnim slojevima podastiru filozofiju yoge i svjedoče o raznolikim yogiskim praksama.Taj se sloj naziva klasičnim razdobljem yoge.
Sredinom prvoga tisučljeća poslije Krista javlja se niz škola i sljedbi čija učenja izrazito naglašuju profinjenje tjelesnih aspekata ljudskog bića za ostvarivanje duhovnih i materijalnih postignuća, siddhija. Iz toga, post-klasičnog razdoblja potječu i neki glavni tekstualni priručnici o yogi kao što je Hatha yoga pradipika od Svatmarame ili Gorakšašataka od čuvenog siddhe Gorakše. 


S kraja 19. stoljeća u Indiji se pojavljuju mnogi domaći reformatori tradicionalnih učenja, kao što su Aurobindo ili Vivekanada, ali i zapadnjaci koji su zapanjeni bogatstvom drevne riznice yogiskih znanja.
U 20. stoljeću globalizacija i protok informacija s jedne strane i jednostavnost, univerzalnost, učinkovitost i prilagodljivost učenja učinili su yogu općepoznatom i uglednom disciplinom koja se bavi utvrđivanjem čovjekova tjelesnoga i duševnoga zdravlja i dugovječnosti, ali i ostvarivanjem samospoznaje.