Blago Yoga studia Dobrinja

Za čitati:

Yoga i meditacija:

http://www.4shared.com/document/LnukIPLw/19562527-Babaji-the-immortal-y.htm

http://www.4shared.com/document/woaywQVG/Babaji_And_The_18_Siddha_Kriya.htm

http://www.4shared.com/document/OSKA7tv-/Jogananda_-_Autobiografija_jed.htm

http://www.4shared.com/document/sP1Dwm3d/Parahamsa_Jogananda_-_Tamo_gdj.htm

http://www.4shared.com/document/0mRfWIDR/swami_sivananda_-_thought_powe.htm

http://www.4shared.com/document/2EhPbDAp/Sivananda_Sri_Swami_-_Yoga_in_.htm

http://www.4shared.com/document/fVYoLgPO/Hatha_Yoga_Pradipika.htm

http://www.4shared.com/document/Am5XPBpZ/Patanjali_Yoga_Sutra_-_Swami_V.htm

http://www.4shared.com/document/6jikEKVg/Raja_Yoga_by_Swami_Vivekananda.htm

http://www.4shared.com/document/1-Tg4ruD/Swami_Vivekananda_biography.htm

http://www.4shared.com/document/Ay5oR9Ey/Teachings_of_ramakrishna.htm

http://www.4shared.com/dir/14953724/75ddf554/meditacija.html

Ayurveda i zdravlje:

http://www.4shared.com/document/Aj83zjGu/AJURVEDA___R_E_Svoboda.htm

http://www.4shared.com/folder/mRYsfucb/Ayurveda.html

http://www.4shared.com/document/huep8kzU/Simple_Formulations_for_Primar.htm

http://www.multiupload.com/BDAIVJHO74

 http://www.4shared.com/file/OzqDzMJL/Hulda_Clark_-_The_Cure_for_All.html

http://search.4shared.com/q/1/Malahov

http://www.scribd.com/doc/8597253/Kinesko-istraivanje-1

Muzika za opuštanje:

http://search.4shared.com/q/1/relax%20music

http://www.youtube.com/watch?v=wJqhh5t-1gM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=p2_TTKk7Us0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=sSgPDKG6bB0&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rUq3tZNJmtw&feature=relmfu

http://www.youtube.com/watch?v=LB8h551LdC4&feature=relmfu

Vege kuhanje-blogovi:

http://kuharicazadjecu.blog.hr/

http://indijskakuhinja.blog.hr/

http://damijenestoslatko.bloger.hr/

http://www.blogcatalog.com/blog/laka-kuharica

http://www.blogcatalog.com/blog/laka-kuharica

Duhovna inspiracija

Mahavatar Babaji Maharaj je vječan i vječno mlad, bezvremen, a prema navodima Swamija Pranabanande,  krajem 19. vijeka bio je 500 godina star. Ponekad je bezobličan, dok se neki drugi put pojavljuje pred svojim učenicima u bilo kojem obliku. Yogananda navodi da nitko ne zna Babajijevu dob, porodicu, mjesto rođenja. Umotan u otajstvo izmiče preciznim detaljima.

On je praiskonski, bezvremeni i besmrtni.On je vrhovni i neusporediv među svim svecima i mudracima.
 

Babaji Maharaja ostaje zadubljen u dubokoj meditaciji u gustim šumama, pećinama i snijegom pokrivenim vrhovima Himalaja, u isto vrijeme budnim pogledom motri na ozbiljne tragaoce na stazama Vječnosti. Njegova božanska igra, čudesan izgled i nestanak, kao što je pripovijeda svojim učenicima Lahiri Mahasaya, Svami Pranavananda, Svami Shriyukteshwar, Hamsa Swami Kevalananda. Paramahamsa Yogananda, i Paramahamsa Hariharananda je njegov jedinstven način vođenja učenika na putu prema božanskom brzom oslobođenju.

Paramahansa Yogananda (1893-1952) je jedan od vrhunskih duhovnih Učitelja modernog doba.

Autor bestselera duhovne klasike“ Autobiografija jednog yogija“,dragi Učitelj došao je u Ameriku 1920 iz rodne Indije i bio je prvi veliki majstor yoge koji je došao živjeti i podučavati yogu i duhovnost na Zapadu preko 30 godina. On je priznat  kao otac yoge na Zapadu.

„Pravi temelj religije nije vjera, nego intuitivno iskustvo. Intuicija je moć duše da spozna Boga. Da biste znali što je religija zapravo se mora spoznati Boga.“

     -Paramhansa Yogananda -Suština samorealizacije

Trajan doprinos koji donosi Yogananda na Zapad je nesektaški, univerzalni duhovni put samoostvarenja.

Yogananda je dao ovu definiciju pojma Samorealizacija:
       Samoostvarenju je znanje u svim dijelovima tijela, uma i duše koje su sada u posjedu kraljevstva Božjeg;  ne morate moliti da dođe do vas;  Božje sveprisutvo je vaše sveprisutnostvo; što trebate učiniti je poboljšati svoj znanje;

Swami Sivananda Saraswati (1887- 1963) bio je duhovni Učitelj i zagovornik yoge i Vedante. Sivananda je rođen u okrugu Tirunelveli Tamil Nadu. Studirao je medicinu i služio u Malaya-i kao liječnik nekoliko godina prije uzimanja Sanjasa Dikshe.Većinu svoga života  kasnije je proveo u Rishikesh-u.

On je osnivač Društvo božanskog života (1936), i autor više od 200 knjiga o yogi, vedanta filozifiji i niz drugih predmeta njegovo istraživanja. On je osnovao Sivananda Ashram, na obali Gange u Shivanandanagaru, 3 km od Rishikesha.

Yoga relax

Imam konačno pravo da se opustim!

Zapravo, trebalo bi biti moguće za sve nas da živimo u stanju fizičkog i mentalnog opuštanja - to je naše prirodno stanje i prirođeno pravo, ako hoćete. No, većina ljudi je izgubila iz vida ovu činjenicu. Kompleksni zahtjevi ovog užurbano doba i  svakodnevna borba su razlozi zašto se danas tako mnogo ljudi nalazi u konstantnom stanju stresa. Oni su fizički i psihički napeti većinu vremena –pa  često čak i dok spavaju.
Gubitak energije kroz napetosti.

Nepotrebne napetosti ne samo dovodi do neugodnosti,nego i troši svu našu vitalnu energiju. To je opet uzrok abnormalnih umora i bolesti. Migrena, napetost u  vratu ili bol u zglobovima mogu biti posjedice stresa. Bez pravilnog opuštanja, tijelo i um su preopterećeni i zatrovani, te tako ne mogu ni funkcionirati ispravno.

Konačno se opustimo!Duboki udah i izdah....

Tijelo i um moguće je opustiti yogijskim tehnikama yoga nidre, tzv. yogijskog sna koji predstavlja jedno dublje stanje relaksacije. Samo 20 min. ovakvog relaksa obezbjedjuje tijelu energiju kao 2 h kvalitetnog sna. To je prirodni način da se opustimo, a pravilno opuštanje je od vitalne važnosti. Savršeno yoga opuštanje sastoji se od tri dijela: fizički, mentalno i duhovno opuštanje. Kada  svladamo umijećem pravilnog opuštanja, imamo ključ za zdravlje, vitalnost i unutarnji mir.

Pranayama

Kisik

   Dugo se smatralo da je jedan od glavnih uzroka nastanka tumora nedostatak kisika. Već davne 1947. jedna je njemačka studija pokazala da kad se iz zdrave stanice ukloni kisik, ona se može pretvoriti u stanicu raka. Slično je istraživanje provedeno i za bolesti srca. Pokazalo je da je nedostatak kisika glavni uzrok bolesti srca, kapi i raka. Pokusi na sveučilištu Baylor u SAD-u pokazali su da se bolest arterija u majmuna povlači ubrizga li se u bolesne arterije kisik. Kisik je prijeko potreban za naše zdravlje te se stoga svaki napor da povećamo dotok kisika u tijelo, a osobito u mozak, mnogostruko isplati. Jogiji već tisućama godina znaju da je adekvatna opskrba mozga kisikom iznimno važna. Razvili su i usavršili različite tehnike disanja. Takve vježbe disanja osobito su važne za osobe koje se bave sjedilačkim poslovima i većinu dana provode u uredu. Njihov mozak vapi za kisikom, a tijelo dobiva samo najnužniju količinu. Takve su osobe umorne, živčane i razdražljive i nisu veoma produktivne. Usto noću loše spavaju tako da loše započinju novi dan te se ciklus nastavlja. Ovakva situacija također narušava imunološki sustav zbog čega lako podliježu prehladama, gripi i alergijama.

Disanje

  Disanje je jedini način da snabdijemo tijelo i sve njegove organe i ćelije kisikom koji je ključan za preživljavanje, te je takodjer jedan od načina da se riješimo otpadnih tvari i toksina iz tijela. Medjutim, jako je mali broj ljudi koji znaju pravilno da dišu, a dišemo automatski praktično čitav naš život. Drevni jogiji primijetili su da je disanje jedina tjelesna funkcija koja je ujedno i hotimična i nehotična. Otkrili su da s pomoću kontrole disanja uspijevaju kontrolirati ostale tjelesne funkcije. Jogiji su pokazali da kontrolirajući disanje mogu upravljati drugim tjelesnim procesima koji su do tada smatrani nehotičnima. To se načelo može lako demonstrirati promatramo li disanje nervozne osobe. Tada disanje postaje plitko, neravnomjerno i ubrzano te se ubrzava i srčani ritam. Ako osoba svjesno uspori, uravnoteži i produbi disanje, smirit će se i srčani će se ritam usporiti. 



Pravilno yogijsko disanje i pranayama

  Pravilno jogijsko disanje i pranayama        

   Pravilno disanje yogiji smatraju jednom od snovnih preduslova za zdravlje, te se smatra da smatra dah povezuje tijelo i um. Potpuno jogijsko disanje bi povezivalo sva tri poznata načina disanja: trbušno, grudno i klavikularo. Pranajama je sanskrtska riječ i znači svjesno disanje ili upravljanje dahom. Prana znači dah, energiju i život tj. "ono što je stalno prisutno posvuda" ili „pra“ primordijalna, a ,,ana", je hrana. Ayama (Ajama) znači širenje, protezanje ili dužinu i predstavlja aktivni dio pranajame. Njezino je značenje: kontrolirati vitalnu energiju Prana označava primordijalnu hranu koja hrani cijeli svemir i održava ga na životu. Vježbe asane nas pripremaju za pranajamu, a pranajama nas priprema za meditaciju. Tijekom vježbanja pranajame nije nužno sjediti u lotos položaju, jedino je važno da su leđa uspravna. Treba sjesti na podlogu i disati kroz nos, a samo disanje kroz nos ima funkciju filtriranja, zagrijavanja i vlaženja zraka koji ulazi u pluća. Disanje kroz usta treba izbjegavati, jer zbog udisanja hladnog zraka koji ulazi direktno u pluća može doći do prehlade i upale grla. U asanama koristimo disanje kako bi istezali tijelo, a u pranajami zauzmemo udoban položaj i zaboravimo na tijelo. Pranajamu je najbolje vježbati ujutro prije doručka ili 4 do 5 sati nakon jela.

Pranajamom se kontrolira prana, a glavni izvor prane je dah. Uz pomoć pranajame disanje se može produživati, ubrzavati i usporavati, a biti svjestan disanja osnova je pranajame.
Učinkovitost pranajame ne mjeri se povećavanjem respiracijskog kapaciteta, nego osjećajem smirenosti i jasnoće koji proizilaze iz te prakse.

Prana

Prana je vitalna energija  tijela koja nas pokreće, kojom mislimo , govorimo,koja zapravo obavlja sve funkcije tijela. Kada nestane prane-nema ni života. Pranu unosimo u tijelo pravilnim disanjem i hranom. Zato je iznimno važano u kakvom prostoru živimo i kakvu hranu jedemo.

Kontrolom prane možemo steći kontrolu nad umom. Mnoge bolesti mogu biti u korijenu otklonjene jednostavnim reguliranjem prane:  Akupunktura, reiki, Shiatsu, mentalno iscjeljivanje, liječenje na daljinu, liječenje dodirom i sl. su primjeri svjesne kontrole prane u cilju iscjeljenja.

     

 

Asane

 

Naše fizičko tijelo je stvoreno za kretanje i vježbe. Medjutim, naš svakodnevni  način života nam ne pruža više prirodno i dovoljno pokretanje svih mišića i zglobova i kao posljedica toga., s vremenom, počinjemo da  patimo od raznih bolesti.

Što smo mlađi tijelo je fleksibilnije, a onda godinama postajemo krući i bolnije nam je praviti bilo kakve pokrete. Nepokrenost znači bolest i smrt. Disciplinirano vježbajući yogu sa vremenom postajemo gipkiji, a samim tim i zdraviji.A znamo jako dobro da „sve bez zdravlja je Ništa!“

Na sanskritu se yoga položaji nazivaju Asane-  što znači udoban položaj u kome se može ostati duže vremena.Tek tada asana može da djeluje.. Asane su jedan od osam udova yoge, a mi na Zapadu najčešće pod yogom podrazumevamo upravo telesne kretnje i položaje.

Asane prepoznajemo i pamtimo po njihovim imenima. Neke su dobile imena po životinjama, kao recimo kobra, riba, lav ili zec. Neki asane su dobili imena po izgledu položaja tela, kao trougao, planina ili drvo. Treće su dobile ime po čuvenim yogijima kao recimo Kašjapasana ili Matsjasana. 

 Pravilno vježbanje mora biti ugodno, a praktikovanje asana blagotvorno na tijelo, um i duhovni život. Za yogu tijelo je kao vozilo za dušu na putu prema savršenstvu, a yogijsko fizičke vježbe su osmišljene da razvijaju ne samo tijelo, več također pružaju mogućnosti za  proširenjem mentalnih i duhovnih sposobnosti.

Postoje grupe asana koje imaju posebno djelovanje  na pojedine dijelove tijela ili organe kao npr. na grlo i štitnjaču, zatim one koje djeluju na mozak i glavu, na zdjelicu, trbuh, noge i ruke itd. Ukoliko imamo neki problem mozemo se više fokusirati na ove određene asane i problem vremenom moze postati minoran, ako već ne i sasvim nestati.

Yoga asane se fokusiraju prije svega na zdravlje kralježnice, a onda jačaju mišiće cijelog tijela, učvršćuju zglobove, poboljšavaju cirkulaciju cijelog tijela, utiču na unutranje organe i endrokrini sistem, djeluju stabilizirajuće na um,uravnotežuju psihu,daju snagu i unutranju i vanjsku stabilnost.

Povijest yoge

Yoga je umirenje obrtaja svijesti, opisuje mudrac Patanjali u svojem tekstu yoga-sutri, koji je postao temeljem discipline yoge. Premda Patanjalijev tekst potječe vjerojatno iz 2. st. pr. Kr.- 2.st. , nije moguće sa sigurnošću reći koliko je staro učenje i praksa yoge.

Neki smatraju da se yoga prakticirala još u drevnoj indsko-dolinskoj civilizaciji koja je cvjetala u 2. tisućljeću pr. Kr., a od koje su nam preostali ostaci gradova kao što su Mohenjo-Daro i Harrapa. Tu pretpostavku temelje na pečatnjaku koji prikazuje čovjeka u sjedećem položaju, nalik yogiju u meditaciji. Nažalost, taj je veoma krhki dokaz za sada jedino svjedočanstvo o nekoj vrsti yogiske prakse u toj civilizaciji. To se razdoblje može nazvati pretpovijesnim razdobljem yoge.

Vedska civilizacija, koja se širi na područje indijskog potkontinenta nakon raspada indsko-dolinske civilizacije s kraja 2. tisučljeća pa sve do Buddhinog doba 6. stoljeća pr. Kr., ostavila nam je mnoštvo raznolikih tekstova i svjetonazora od kojih su neki preoblikovani i uklopljeni u novonastali hinduistički svjetonazor, a neki prepušteni zaboravu ili indološkom proučavanju.

U mlađem sloju tekstova, Upanišadima, nalaze se klice onoga što možemo polako nazvati svjetonazorom yoge. Mudraci potajno savjetuju svoje učenike neka obave unutrašnju žrtvu, neka svjetovna iskustva podrede doživljaju atmana i urone se na taj način u sveprisutni brahman. Tekstovi s klicom onoga što će kasnije prerasti u stablo yoge, a oblikovani su unutar vedskoga kanona, možemo reći da pripadaju u vedsko razdoblje yoge.

Iako stoji izvan kanona klasične yoge, Buddhin nauk također, nastao na tragu duhovnih kretanja na indijskom potkontinentu i šire, predstavlja značajan iskorak prema širokom prihvaćanju puta koncentracije, unutrašnjeg mira i postignuća Nirvane. Njegove su metode zasigurno imale mnogo utjecaja i na uspostavljivanje načela i prakse yoge, kakvu je opisao Patanjali. 

Međutim, Yoga kao svjetonazor koji se doista promeće u disciplinu sa očuvanim kanonom predaje počinje s Patanjalijevom yoga-sutrom , negdje s kraja 1. tisučljeća pr.Kr. Iz toga razdoblja potječu i veliki epovi Mahabharata i Ramayana koji također u određenim tekstualnim slojevima podastiru filozofiju yoge i svjedoče o raznolikim yogiskim praksama.Taj se sloj naziva klasičnim razdobljem yoge.

Sredinom prvoga tisučljeća poslije Krista javlja se niz škola i sljedbi čija učenja izrazito naglašuju profinjenje tjelesnih aspekata ljudskog bića za ostvarivanje duhovnih i materijalnih postignuća, siddhija. Iz toga, post-klasičnog razdoblja potječu i neki glavni tekstualni priručnici o yogi kao što je Hatha yoga pradipika od Svatmarame ili Gorakšašataka od čuvenog siddhe Gorakše. 

S kraja 19. stoljeća u Indiji se pojavljuju mnogi domaći reformatori tradicionalnih učenja, kao što su Aurobindo ili Vivekanada, ali i zapadnjaci koji su zapanjeni bogatstvom drevne riznice yogiskih znanja.

U 20. stoljeću globalizacija i protok informacija s jedne strane i jednostavnost, univerzalnost, učinkovitost i prilagodljivost učenja učinili su yogu općepoznatom i uglednom disciplinom koja se bavi utvrđivanjem čovjekova tjelesnoga i duševnoga zdravlja i dugovječnosti, ali i ostvarivanjem samospoznaje.

Etika prehrane

 

Etika prehrane

 

 

'Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti ovise o našoj milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali proizlaze iz njega.' - Milan Kundera, pisac

Mnogi ljudi smatraju da su etički razlozi važniji od svih ostalih pri prelasku na vegetarijanstvo. Osnova etičkog vegetarijanstva je spoznaja da ostala živa bića imaju osjećaje i da su ti njihovi osjećaji isti našima. Ovo saznanje pomaže svakome da u svojoj svijesti prihvati tuđe patnje.
Mnogi ljudi bi isto tako odmah prestali jesti meso kada bi sami morali ubiti životinju. Medjutim,oni su se dosjetili jadu, i zato plaćaju druge da to učine umjesto njih. Pitanje je, oslobađa li ih to moralne odgovornosti? Većina i ne zna u kakvim se uvjetima i na koji način postupa sa životinjama: tuče ih se, maltretira i muči, zatvara u kaveze gdje se ne mogu niti okrenuti. Ovim životinjama oduzeta je sloboda kretanja, često ih se hrani s prerađenom hranom drugih umrlih životinja, čak i onima njihove vlastite vrste! Smrtnost životinja u takvim uvjetima je velika, ali na kraju, one su tu i sa svrhom da jednoga dana budu ubijene. Čemu se onda zamarati?!

Bilo bi dobro znati pod kojim je to okolnostima i u kom stanju uma prvi čovjek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, stavio na stol mrtva, ustajala tijela i usudio se nazvati ih hranom - te dijelove tijela koji su do maloprije puštali glasove i krike, kretali se i živjeli...
Kako su mu oči mogle podnijeti taj prizor klanja pri kojem se režu grkljani, dere koža i razapinju udovi? Kako mu je nos mogao izdržati takav smrad? Kako to da mu sva prljavost materije nije odvratila osjetilo ukusa kad je ovo došlo u dodir sa tuđima ranama?
Želja da se čini dobro svim bićima, predstavlja superioran zakon etike.

Pravilnom ishranom do zdravlja | Zašto su ljudi koji jedu meso podložniji bolestima?

 

Jedan od razloga koji navode biolozi i stručnjaci u prehrani je taj što crijeva kod čovjeka jednostavno nisu prilagođena za probavljanje mesa. Životinje koji su mesojedi imaju kraća crijeva (crijeva su im tri puta duža od dužine tijela), tako da se raspadnuto meso koje proizvodi toksične tvari brzo izbacuje iz organizma. Kako se biljna hrana sporije raspada od mesa, biljojedi imaju crijeva šest puta duža od dužine tijela. Čovjek ima crijeva nalik biljojedu, pa ako jede meso, toksini mogu prouzrokovati preopterećenja bubrega, što može dovesti do gihta, artritisa, reume, te čak i do raka.
Mesu se dodaju i kemijski aditivi. Čim se životinja zakolje, njeno se meso počinje raspadati, te nakon nekoliko dana meso dobiva bolesnu sivo-zelenu boju. (Odmah čim je životinja ubijena, bjelančevine u njenom tijelu se zgrušavaju i oslobađaju se samouništavajući enzimi te se uskoro stvaraju supstance zvane ptomaini, uslijed čega se meso i riba izrazito brzo razlaže i truli. Dok meso dođe do nečijeg tanjura kao ručak, zamislite u kojem se već stupnju raspadanja ono nalazi!)
Mesna industrija skriva ovu promjenu u boji dodavanjem nitrita, nitrata i drugih konzervativa kako bi meso zadržalo lijepu crvenu boju. Današnja istraživanja su, međutim, dokazala da mnogi ovakvi dodaci izazivaju rak.
Štoviše, straživanja tijekom posljednjih 20 godina jasno upućuju da postoji veza između jedenja mesa i pojave raka na debelom crijevu, rektumu, dojci, te raka maternice. Ove se vrste raka rijetko nalaze kod ljudi koji jedu malo mesa ili uopće ne jedu meso, kao što su neki Adventisti, Japanci i Indijci, ali se često nalazi kod naroda koji jedu puno mesa. Članak u časopisu The Lancet tvrdi: 'Ljudi koji žive u područjima gdje je zabilježena visoka pojava karcinoma debelog crijeva, često imaju prehranu bogatu mastima i proteinima životinjskog porijekla, za razliku od ljudih koji žive u područjima gdje je zabilježeno malo takvih slučajeva, i koji primjenjuju pretežno vegetarijansku prehranu s malo masnoće ili mesa.'
Rollo Russel, u svom članku Notes on the Caustion of Cancer (Bilješke o uzrocima raka) kaže: 'Istraživao sam 25 naroda koji pretežno jedu jela s mesom, od kojih njih 19 ima visoki stupanj pojave raka, i samo jedan koji ima niski stupanj pojave raka. Od 35 naroda koji jedu malo ili nimalo mesa, nijedan od njih nema visok stupanj pojave raka.'
Ono što još pogoršava situaciju je masivno dodavanje kemikalija u stočnu hranu. Gary i Steven Null, u njihovoj knjizi Poisons in your Body (Otrovi u vašem tijelu), ukazuju na nešto što bi trebalo navesti svakoga da dvaput razmisli prije nego što kupi još jedan odrezak ili šunku. 'Životinje su održavane u životu i tovljene neprestanim dodavanjem sredstava za umirenje, hormona, antibiotika i 2700 drugih vrsta droga. Ovaj proces započinje prije nego što je životinja rođena, i nastavlja se dugo nakon njena klanja. Premda su ove droge prisutne u mesu kada ga jedete, zakon ne obvezuje proizvođača da navede popis tih sastojaka na ambalaži.'



Zbog ovakvih pronalazaka, Američka nacionalna akademija znanosti (American National Academy of Sciences) je 1983. god. izvjestila: 'Ljudi bi možda mogli spriječiti najčešće slučajeve raka primjenom prehrane s manje masnog mesa, a s više povrća i žitarica.'
Nadalje, konzumacija mesa i ribe, osim što izaziva bolesti poput arterioskleroze, visokog tlaka i stanja šlagiranosti, ostavlja i toksični rezidu metaboličkih otpadaka u tkivu, uzrokuje auto-toksemiju, nakupljanje mokraćne kiseline i purina u tkivima, truljenje u crijevima i pridonosi razvoju artritisa, pretilnosti, oštećenja bubrega, pireje, shizofrenije, osteroporoze i drugih najčešćih bolesti. Mesna prehrana također uzrokuje prerano starenje i smanjuje životni vijek.
Životinje za uzgoj tretiraju se s mnogo kemikalija za povećanje rasta, brzo tovljenje, poboljšanje boje mesa, itd. U stočnu hranu se ubacuju ostaci naftnih derivata da bi se još više povećao profit mesne industrije, a koje sve štetne tvari nafta sadrži i da većina toga ostaje u mesu - ne treba ni spominjati.
Širom svijeta polja se obrađuju otrovnim kemijskim gnojivima i pesticidima, i dok je povrće još pod kakvom-takvom kontrolom, stočna hrana nemilice se truje, a gotovo sve završi u mesu životinja. Meso sadrži i do četrnaest puta više otrovnih pesticida i kemikalija od voća i povrća.
Ne treba zaboraviti ni niz parazitskih, bakterijskih i zaraznih bolesti koje su povezane isključivo s namirnicama životinjskog podrijetla; dovoljno je spomenuti kravlje ludilo koje je nastalo kad je čovjek počeo hraniti krave kravama i ostacima drugih životinja.
Kriza kravljeg ludila izbila je u Velikoj Britaniji i trajala je 10 godina. U tom periodu ubijeno je 180.000 krava radi sprječavanja širenja bolesti. Bolest je po tome što nastaju šupljine u mozgu dobila ime BSE (Bovine Spongiform Encephalopathy). Liječnici su pronašli uzročnika bolesti, a to su tzv. prioni koji potiču iz recikliranog mesa, a koji se ne mogu uništiti prokuhavanjima tijekom procesa reciklaže.
Preko zaraženog mesa ljudi su također oboljeli od neizlječive bolesti koja je nazvana Creutzfeldt - Jakob Disease (CJD), koja je ljudski oblik BSE.
Dr. Richard Lacey, vodeći britanski mikrobiolog upozorio je da je BSE opasnija od AIDS-a (rendering plant se do tog vremena koristio već 30 godina) i napravio, s obzirom na inkubacijsko razdoblje od 14 godina, proračun prema kojemu će poslije 2000. godine početi godišnje umirati oko 5000 - 500.000 ljudi.
Iako se BSE navodno (od SAD-a se nije dobilo javno priznanje za postojanje bolesti) nije proširila na SAD, nakon nekoliko godina, liječnici su utvrdili da se Alzheimerova bolest (koji je 4. uzročnik smrti u SAD-u) krivo dijagnosticira u više od 5% slučajeva radi vrlo sličnih simptoma CJD-u, tj. od 4 mil. ljudi koji trenutno boluju od Alzheimerove bolesti u SAD-u, 200.000 ih godišnje umire od CJD-a!
Zaključimo: meso je veoma nečista namirnica. Sve kemikalije, pesticidi, otrovi i hormoni koje životinje pojedu uglavnom ostaju u njima i njihovom mesu, a i otrovni otpaci, uključujći i mokraćnu kiselinu, prisutni su u krvi i mesu životinja. Isti je slučaj i s otrovnim bakterijama, ne samo iz procesa truljenja, već i životinjskih bolesti. Usto, meso sadrži i cjepiva koja su ubrizgana u životinje...
Životinje za prehranu čovjeka zbog neprirodne okoline i načina prehrane često obolijevaju ne samo od raznih upala već i od malignih tumora i sličnih deformacija. Kada životinja ima rak ili tumor na određenom dijelu tijela, taj se dio odstrani, a ostatak pun otrova i bolesti prodaje se kao meso, a tumori se dodaju u mljeveno meso kao što su razne salame, hrenovke i paštete. Mesni proizvođači i inspektori to opetovano ignoriraju, baš kao i vrlo česte gnojne upale životinja uzgojenih na farmama, gdje se gnoj ispere a meso dalje pušta u preradu i zatim u prodaju.
Meso dobiveno na privatnim seljačkim imanjima nije ništa bolje od onog s farmi; stočna hrana se praši bez kontrole i najčešće nestručno korištenje kemikalija dovodi do krive i prekoncentirane potrošnje pesticida i ostalih kemikalija. Životinje se hrane i ostacima ljudske prehrane u kojima se nalazi i meso i mesne prerađevine, pokvarena hrana i slično. Životinje najčesće ne prolaze veterinarske preglede i njihovo meso je bez kontrole.
Liječnici su podastrijeli dokaze, koje je vlada SAD-a prihvatila i objavila: 'Vegetarijanci su odličnog zdravlja, primaju sve elemente koje trebaju za normalan razvoj i vegetarijanstvo je prihvatljiv način prehrane za građane Sjedinjenih Američkih Država'.